Za dijagnozu su značajni izgled, boja i specifična težina urina. Bezbojan urin, na primer, može da ukazuje na oboljenje bubrega, dijabetes ili deficit gvožđa
ANALIZA urina za potrebe dijagnostike korišćena je vekovima kao jedna od najstarijih laboratorijskih procedura u praktičnoj medicini. U mnogim kulturama urin je smatran mističnom tečnošću. Danas, moderna dijagnostika raspolaže različitim metodama koje su dovoljno brze i pouzdane za rutinsko analiziranje urina. Mokraća ili urin, kao glavni ekskret organizma proizvod je lučenja bubrega, predstavlja tečnost kojom se iz organizma izlučuju krajnji proizvodi metabolizma i niz drugih sastojaka, koji su u organizmu višak ili mu više nisu potrebni.
Analiza urina se radi zbog postavljanja dijagnoze bolesti, praćenja toka bolesti i praćenja efikasnosti ili komplikacija u toku terapije. U biohemijskim laboratorijama urin se ispituje prvo fizički, zatim hemijski i mikroskopski. Fizičkim pregledom posmatra se izgled, boja, specifična težina i zapremina donetog uzorka. Bezbojan urin, na primer, može da bude
znak oboljenja bubrega, dijabetesa ili deficita gvožđa.
Za dobro funkcionisanje ljudskom organizmu su neophodne idealne količine kalcijuma, fosfora, natrijuma, magnezijuma, cinka, bakra i selena što se može postići uravnoteženom ishranom.
Cigarete, alkohol, beli luk, ali i nedekvatna oralna higijena uzrok neprijatnog zadaha. Ali, zadah je ponekad i simptom nekih ozbiljnijih oboljenja
Zdravlje info